Странице

29. 11. 2017.

Knjiški upitnik: Jesen

izvor: weheartit.com
Ne mogu reći da sam izbegavala da radim knjiške upitnike koje sam viđala na drugim blogovima do sada, ali nijedan me u toj meri nije inspirisao da sednem i pokušam da ga popunim. Međutim, kada je ovaj jesenji upitnik u pitanju, nekako su se, štono kažu, kockice složile. Kao nekome ko nikako ne voli leto (lakše mi je da podnesem zimske minuse nego jednu jedinu letnju žegu), jesen mi uvek dođe kao neka vrsta melema sa svojim kišama, bojama i suncem koje prestaje da bude sadistički nastrojeno i postaje prijatno i blago. Ove godine mi je jesen bila prilično inspirativna i ispunjena raznoraznim utiscima, tako da sam, kada sam videla da me je Isidora sa bloga Kako biti heroj u ova šugava vremena? „tagovala”, rešila da spojim ovo divno godišnje doba i neka divna dela koja me na njega podsećaju i napokon popunim svoj prvi upitnik.

Evo i rezultata:


1. Kada dođe jesen, vazduh miriše na kiše i pečeno kestenje, navedite knjigu čija se radnja odvija u živopisnoj sredini.

Pada mi na pamet Isidora Sekulić i njena zbirka Saputnici. Nije mi naročito legla pri prvom čitanju, ali ne mogu da poreknem da ima u njoj veoma živopisnih slika prirode. Konkretno pripovetka Novembar odgovara ovom periodu godine kada jesen polako počinje da se preobražava u zimu, a njena blagost sve više zamire i ustupa mesto mrazu i oštrini.

2. Priroda je prelepa, ali takođe polako umire, navedite knjigu koja je predivno napisana, ali obrađuje tematiku gubitka ili tuge.

Možda i nije najadekvatniji odgovor, ali nedavno sam pročitala Islednika Dragana Velikića (nameravam da uskoro objavim post o njemu), te mi se on nekako nametnuo. Poigravajući se sa sopstvenim iskustvom, Velikić gradi roman čiju okosnicu predstavlja gubitak majke. Ovo podstiče pripovedača da gotovo detektivski krene sa prelistavanjem svojih uspomena i prošlosti kako bi bolje upoznao sebe samog i sve ono što ga je načinilo onakvim kakav jeste. Velikića pre ovoga nisam čitala, ali me je Islednikom, kako zbog same zamisli čitavog dela, tako i zbog stila koji meni lično izuzetno prija, kupio, pa mu se vraćam prvom prilikom!


3. Jesen je vreme za povratak u školske klupe, odaberi knjigu, ne fikciju, koja te je naučila nečemu.

Zbog studija poslednjih godina glavninu mog čitanja upravo i jeste sačinjavala tzv. „ne-fikcija”, tako da bi nabrajanje trajalo unedogled. Ali ako bih već morala da izaberem, pre nego što sam počela da studiram (što imam osećaj da je bilo pre čitave večnosti), knjiga Šekspir: svet kao pozornica Bila Brajsona pomogla mi je da zakoračim u London Šekspirovog doba i steknem neke početne predstave o atmosferi u kojoj je stvarao, kao i tadašnjem pozorišnom životu uopšte.

4. Kako bismo se utoplili, dobro je da vreme provedemo sa ljudima koje volimo, navedi porodicu ili grupu prijatelja iz neke knjige, čiji bi deo volela da budeš.

Nemam na umu neku porodicu ili širu družinu, već jedan tandem - Don Kihota i Sanča. Zaista, ko ne bi voleo da makar jedno popodne provede sa ovim božanstvenim sudarom svetova?!

5. Jesen je savršeno vreme za pripovedanje priča uz kamin, navedi knjigu u kojoj postoji narator koji pripoveda priču.

Recimo Petrijin venac Dragoslava Mihailovića. Veoma živo pripovedanje jedne žene i prisećanje na tešku sudbinu kao neka vrsta čini da se otera usamljenost. Ekranizacija jeste fino ispratila deo priče, ali je dosta toga i izostavljeno, tako da onima koji su, poput mene, najpre gledali seriju, čitalačko iskustvo neće biti osiromašeno.
Takođe, Petrijin venac je još jedan u nizu dokaza da dijalekat može izgraditi izvanredno umetničko delo, mada se kod nas češće zloupotrebljava za postizanje jeftinih humorističkih efekata.

6. Noći postaju mračnije, podeli neku strašnu i jezivu priču.

Od mene preporuka za jednu pripovetku - Vij Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Jezovito u ovoj pripoveci preuzeto je iz folkolora, konkretno ukrajinskog, ali nesumnjivo i nama bliskog. Možda baš zbog te bliskosti, ali i maestralnog Gogoljevog pripovedanja, uspela sam da se do te mere upletem u bizarnosti ove pripovetke da sam se najiskrenije pokajala što sam počela da je čitam pred odlazak u krevet.
Inače, naš horor film Sveto mesto zasnovan je na motivima ove pripovetke, tako da ni filmofili neće ostati uskraćeni za jezovito na Gogoljev način.

7. Dani postaju sve hladniji, navedi toplu priču koja može ugrejati nečije kišovite i hladne dane.

Možda moj izbor i nije naročito maštovit, ali i pored toga što se dotiče krajnje ozbiljnih i mračnih stvari, Ubiti pticu rugalicu je za mene jedna od najdivnijih priča o odrastanju i spoznavanju nekih bitnih životnih istina. Sam kraj romana za mene je uvek bio veoma emotivan na jedan lep, nenametljiv, ali krajnje efektan način. Još manje maštovit izbor - Mali princ. Garantujem da bih mogla još hiljadu puta da ga pročitam i da se svaki put ponovo raznežim na deo sa lisicom.

8. Jesen se, na svu sreću, vraća svake godine, navedi neku knjigu kojoj bi želela uskoro da se vratiš.

U suštini, svako delo koje mi se dopalo pri prvom čitanju budi u meni želju da mu se nekada ponovo vratim, iako znam da za mnoga od njih to neće biti moguće. Za ovu priliku izabraću ipak Rat i mir. Prvo čitanje sam dugo odlagala bojeći se da će mi Tolstojeva sklonost ka digresijama koja mi nije baš prijala u Ani Karenjinoj, predstavljati problem i ovoga puta, ali ne samo da mi one nisu smetale, već sam u njima i uživala. Pored toga, u ovo hladno doba godine oduvek me je nešto vuklo „velikim pričama”, a Rat i mir je svakako jedna od najvećih.

9. Jesen je pravo vreme da se ušuškaš uz neku knjigu, koji je tvoj omiljeni aksesoar prilikom čitanja.

Ništa konkretno. Volim da mi je udobno dok čitam, tako da to može biti šta god mi u tom trenutku pomaže da se osećam prijatno, a u poslednje vreme to je moj karirani šal/ogrtač (mada se od njega ne odvajam nevezano za čitanje). Hranu svakako izbegavam da prinosim i svojim knjigama, a kamoli onim iz biblioteke. Jedino nekada popijem kafu ili čaj dok čitam, mada sam i tada veoma pažljiva.

10. Podeli ovaj tag i taguj par ljudi.

Neću tagovati nikoga konkretno, ali ću zato pozvati bilo koga ko zaluta na ovu stranicu, a oseti se inspirisanim, da popuni upitnik! :)

4 коментара:

  1. Mnogo mi je drago što si odlučila da uradiš ovaj upitnik, uživala sam čitajući ovako lepe, prefinjene odgovore, a podsetila si me na mnoga dela koja dugo, čak godinama, nisam čitala.:) Uz to, sviđa mi se uvod u kome si sjajno istakla posebnost jeseni zbog koje je i sama volim.

    Vidiš, ja nikako ne mogu da se povežem sa delima Isidore Sekulić, naprosto mi ne prija njen "sterilni" stil, iako je zaista cenim. Možda je to neminovno, kad već nije ona - nego druga Isidora (balerina Dankan) inspirisala moju mamu, a ni ona ne voli Sekulićevu.:)
    Od Velikića još uvek nisam ništa pročitala, famozni "Islednik" je od dobijanja NIN-ove nagrade stalno na pozajmici u lokalnoj biblioteci...
    Da, studije književnosti definitivno zauvek menjaju (neke od nas), pa naučimo da uživamo u - stručnoj literaturi!:) Da ne pominjem različit pogled na dela..Brajsona sam čitala, knjigu o Šekspiru za jedno popodne i baš mi je prijao, tako pitko, pristupačno i sa dobrim humorom.:)
    Hvala što si me podsetila na "Petrijin venac", predivan roman - Mihailović je uopšte genijalan po pitanju odabira naratora i zauzimanja njihove pozicije, uvek različitih dijalekatskih, socijalnih, stilskih registara..."Kad su cvetale tikve", "Lilika", "Boginje", "Čizmaši"...maestralno!

    Hvala i na podsećanju za "Vij", ali i Kadijevića, preporučila bih celu Gogoljevu zbirku "Večeri na salašu kraj Dikanjke", alii film "Leptirica", za potpuni folklorno-jezoviti štimung!:)
    Meni je "Mali princ" verovatno najprecenjenija knjiga na svetu :(, fino je to, plemenito i sve, ali mislim da je previše uzdižu. Harper Li, naprotiv, mnogo volim.
    Slažem se za "Rat i mir", jedna od knjiga kojoj definitivno planiram da se vratim. Moja prof. Tanja je, kaže, čita na svake dve godine.:) (Nikako da te pitam, jel beogradski Filološki?)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja zaboravih da napomenem u komentaru na tvom blogu - nije Filološki, već Filozofski u Nišu. :)

      Inače, hvala na čitanju i komentaru, kao i na preporuci za Gogolja. Nažalost, do sada sam ga čitala nekako iscepkano (stalno mi dolaze u ruke neki oskudni izbori), ali mi je velika želja da upoznam njegov kompletan opus, jer sam se prosto zaljubila u njegovo pripovedanje samo na osnovu ovoga što sam do sada pročitala. A što se tiče Isidore Sekulić, saglasna sam u potpunosti, sa njenim delima sam i dalje „na Vi”. Usudiću se da kažem da se u meni, dok sam čitala „Saputnike”, na momente budio Skerlić (famozna „Glavobolja” je jedan od njih), mada uvek ostavljam rezervu da ih jednostavno nisam čitala u pravom trenutku. Ipak, ona mi se nekako prva javila kad sam pokušala da se setim nekih malo hladnijih prizora da se uklope u temu upitnika.

      A „Leptiricu” sam gledala (i čitala Glišića, naravno). Generalno nisam neki veliki ljubitelj horora, ali ove folklorne volim (možda jer mi je i naša narodna književnost uopšteno veoma draga, pa mi narodni motivi nekako približe čitav žanr).

      :)

      Избриши
    2. Super, a ja sam sa beogradskog (komparatistika)
      Znaš li možda Saru Plazinić (ona je, doduše, mlađa, sada četvrta godina, '95. godište) iz Čačka? Divna, talentovana koleginica i pametna devojka.:)

      Od "Glavobolje" sam i sama dobila migrenu!:) Ali, "Pisma iz Norveške" su mi se, npr, mnogo svidela.

      Evo jednog mog teksta gde sam se usudila da se malčice pozabavim folklornom fantastikom kod naših pisaca. Ima i dva nastavka, gde sam pisala o fantastici kod naših realista uopšte. Retko se bavim strukom na blogu, ali ti si pravi sagovornik, pa računam, neću te previše smoriti!:)

      http://alittlerunaway.blogspot.rs/2015/07/fantastika-pre-vremena-3-jeza-na-seoski.html

      Избриши
    3. Saru ne poznajem lično, ali mi je poznato ime, pa pretpostavljam da sam je videla u nekoj od zajedničkih grupa na Fejsbuku.

      A tekst ću obavezno pročitati, hvala na linku! :)

      Избриши